Aniš

Nalazište: Uzgojni način na vapnenastom tlu te na sunčanim dijelovima vrta.

Aniš (Anis)

Opis: jednogodišnja, zeljasta oko 1 m visoka biljka, šuplje stabljike. Površina stabljike ima po sebi sitne dlačice. Ima široke okrugle listove i štitaste cvjetove. Cvijetovi sadrže 5 latica i 5 prašnika . Plodovi su puni eteričnih ulja, ugodnog okusa i mirisa. Miris podsjeća na komorač ili kumin.

Kod branja treba biti vrlo oprezan pošto je sjeme aniša vrlo sličan otrovnoj biljci kukuti ili trubeljici.
Sadržaj: željezo, do 5 % eteričnih ulja, 10% masnih ulja 20% bjelančevina  šećera.
Ulje aniša sadrži do 80% anetola, estragola, anizaldehida te anišove kiseline.
Anišovo ulje treba držati čvrsto zatvoreno te u mraku. Zrak i svjetlo čini to ulje otrovno.

Aniš u punom cvatu

Sakupljanje: Cvate u srpnju i kolovozu sa suhi i zreli plodovi beru se u rujnu i suše na zračnom mjestu uz miješanje. Ako plodovi pocrne nisu za uporabu i treba ih baciti.

Priprema i primjena: Sušeni korijen se istuca u prah te se 5 g praška moči u mješavini od 2 dcl vode, 2 dcl vina, i 2 velike žlice meda. 12 sati. Nakon toga se mješavina prokuha 5 minuta i pije se po 2 manje šalice dnevno. Djeluje na čišćenje krvi, izlučivanje štetnih sastojaka, odstranjivanje sluzi iz pluća, čišćenje mjehura i bubrega.
Prašak sa dodatkom meda liječi kašalj, grčeve trbuha i želuca.
U staklenu bocu od 1 l s vodom se pomiješa 50 g samljevenih sjemenki,50 g komorača 25 g suhe samljevene kore limuna. Pije se natašte 1 mala žličica. Jača probavne organe.